Napisala: Martina Šamal iz 6.b

U 6 ujutro trebali smo krenuti na ekskurziju u Nacionalni park Plitvička jezera, no jutro nam baš i nije najbolje započelo. Padala je kiša i bilo je tmurno. Ubrzo smo saznali da je autobusu na putu do škole pukla guma i da će kasniti. Tek tada primijetili smo da i razrednik kasni. Ali dočekali smo i razrednika i autobus. Bili smo tužni jer nije imao kat.

Napokon smo krenuli kroz kišnu i napola poplavljenu Slavoniju. Put nam se sastojao od dva stajanja na odmaralištima i tri sata vožnje, sve u svemu, i nije tako loše.

Konačno smo stigli na naše odredište. Išli smo uskom drvenom stazom, malo višom od razine vode. Prvo smo došli do Velikog slapa. Visok je čak 80 m, a kapljice vode prskale su posvuda. Šećući, razgledavali smo šumu i slapove. Slapovi su bili prekrasni. Mali i veliki. Posebno su nam bili zanimljivi slapovi znakovitog imena – Prskalice.

Došli smo na ogromnu livadu prepunu stranaca i djece različite dobi. Ukrcali smo se na brod kojim smo plovili po najvećem jezeru Kozjaku. Na sreću, ubrzo smo ponovo šetali diveći se divljim patkama i malim ribama u jezerima parka. Ondje smo susreli i mnogo stranih ljudi, posebice Japanaca koji su nas prijateljski i ljubazno pozdravljali te nas naučili i pokoju njihovu riječ. Naročito nam se svidjela vožnja vlakom, premda je bila gužva pa nas je bilo u svim vagonima.

Ručali smo u prekrasnom restoranu, a oko 17 sati krenusmo put kuće. Prošli smo kroz lijepo starinsko eko-etno selo Rastoke te kroz centar grada Karlovca. Ondje smo ugledali sve četiri rijeke koje prolaze kroz Karlovac, a kasnije i rijeku Savu.

Na odmaralištu kraj Zagreba čekalo nas je iznenađenje. Bio je to autobus na kat. Svi smo bili sretni, ludo se zabavljajući pritom.

Oko 21 sat stigli smo kući. Bilo nam je divno i nezaboravno!

Prva etapa puta za naše učenike petaše bila je posjet jednom od najljepših i najstarijih hrvatskih gradova – baroknom gradu Varaždinu gdje su učenici radoznalo razgledali srednjovjekovne tvrđave, renesansne i barokne palače, Isusovačku crkvu te jedno od najljepših groblja u nas. 

Iz Varaždina ih je put potom odveo u trakošćanski dvorac,  inače spomenik nulte kategorije koji je nastao još u 13. stoljeću i nekada je bio dio vlasništva obitelji Drašković, a koji svoj današnji izgled duguje 19. stoljeću. 

Nastavak puta vodio je do Krapine, grada bogatog povijesnog i kulturnog naslijeđa. Ondje su razgledali Muzej evolucije sa stalnim postavom o evoluciji čovjeka – nađenim predmetima koje je izgradila ljudska ruka, šiljcima, koštanoj sjekiri… 

Učenike je pak najviše oduševio novootvoreni multimedijalni Muzej neandertalca, gdje je na suvremen način prikazana povijest od prapočetaka pa sve do čovjekova odlaska u svemirska prostranstva…

Već prvo rano buđenje u kišno jutro (čitaj: 4,30) nije obećavalo puno. No, svi smo na broju i zadovoljno krenusmo.

Prva postaja nakon brojnih zavijutaka – Lukovdol. Konačno posjet rodnom mjestu pjesnika čije ime s ponosom nosi naša škola već 60 godina. Uredno smo poslikali sve eksponate Povijesnoga muzeja iliti rodne kuće Ivana Gorana Kovačića da bismo potom obišli i kultno okupljalište mladih pjesnika na kojem već 47 godina mladi pjesnici na prvi dan proljeća recitiraju svoje poetske izričaje (jeste li znali da je i nastavnica koja je radila u našoj školi Sanja Šimić, također dobitnica nagrade Goran na Goranovom proljeću?)

Sljedeća postaja – iznenađenje za sve – Zeleni vir, zaštićeni rezervat prirode. Tko nije ponio gumene čizme, taj se grdno pokajao. Sa zebnjom u srcu uputismo se u neizvjesnost poučne botaničke staze duge 4,6 km u jednom i isto toliko km u drugom smjeru. Staza je vodila krivudavim putem kraj potoka Curak. Ali tu nije kraj! Uslijedila je staza znakovitog imena Vražji prolaz, 1,8 km dugačak kanjon uz koji se uzdižu visoke i strme stijene (sad mi je jasno zašto je pedagoginja sve vrijeme skrivala plan puta). Kroz kanjon smo oprezno prolazili drvenim stepenicama osjetivši u svoj snazi veličanstvenu ljepotu i moć prirode.

Na vrhu u Planinarskom domu ponovo iznenađenje. Lokalna TV postaja intervjuirala je naše učenike o dojmovima s puta.

S blatnog i skliskog terena uputili smo se u podzemni svijet špilje Lokvarke, jedne od najvećih u nas, otkrivene 1912., koja nas je dojmila svojom veličinom i ljepotom zbog kojih je uostalom i proglašena spomenikom prirode. Impresionirani, otkrivali smo njezine četiri prostrane galerije.

Uslijedio je, Ogulin, rodno mjesto Ivane Brlić Mažuranić, gradić koji  nas je očarao svojom bajkovitošću i legendama o Đulinom ponoru, Legen gradu…svojom jednostavnošću i ljepotom.

I na kraju kratki odmor pokraj prekrasnog jezera Sabljaci.

Umorni, blatnjavi, malo prokisli, ali sve u svemu neumorni (i sretni što smo svi na broju), stigosmo kući u 11 uvečer!

Ugostili smo u školi književnika za djecu i mlade Jadranka Bitenca koji nam je predstavio svoj roman Twist na bazenu, inače lektirni naslov za šesti razred.

Jadranko Bitenc neobično nam se svidio jer nam je predstavio roman autobiografskog karaktera koji progovara o dječaku po imenu Ado koji živi u nesređenoj obitelji. Živi s polusestrom Natašom, majkom i tatom alkosom koji ih sve maltretira. Prostor slobode za njega započinje kada prekorači kućni prag i susretne se s prijateljem Lennonom i djevojčicom Darling Lili u koju je zaljubljen.

Nesretno obiteljsko okruženje ipak ga ne sprječava da izraste u zdravog dječaka koji shvaća da će se iz problema izvući nižući uspjehe u školi.  

Jadranko Bitenc tako je začinio susret porukom učenicima da svoje učitelje trebaju uništiti – znanjem.

Napisao je još i ova djela za mlade: Lana, godina mačke i njegov nastavak Ljeto na koljenima, Pyjama blues, koji je nastavak Twista na bazenu, te Osmijeh nepopravljivog optimista.

Napomena nepopravljivim čitateljima naše škole – romane: Lana, godina mačke, Ljeto na koljenima te, naravno, Twist na bazenu imamo i u našoj knjižnici pa ih svakako pročitajte jer, vjerujte, vrijedi truda!

Povodom Dana zaljubljenih učenici PO Donji Crnogovci recitirali su pjesmice o ljubavi na engleskom, njemačkom te hrvatskom jeziku. Otpjevali su nam potom i odsvirali veselu pjesmicu Djeca i maca , a malenim igrokazom pokazali što je to prijateljstvo.

A kako su za nama dani karnevala, učenici su se tom prigodom i zamaskirali. Tako je u klupama sjedila jedna indijanka, kan-kan plesačica, gospođica, jedna vještica, reper, klaun i dva liječnika.

To lijepo druženje začinjeno je na kraju ponavljanjem gradiva kroz igru Čovječe, ne ljuti se kada su učenici, zastavši na određenom polju, morali odgovarati na pitanja iz hrvatskog, matematike ili pak tjelesnog koje im je i najteže palo jer su morali preskakivati vijaču i raditi sklekove. 

Pozdravili smo se onako kako smo se i susreli, uz pregršt smijeha i radosti !

U režiji putujućeg kazališta iz Osijeka odgledali smo lutkarsku predstavu Velika ljubav malog miša.

Radnja ove priče vodi nas u slavonsko pšenično polje, gdje prisustvujemo iznenadom susretu mišice Sunčice i miša Skočibrka. Naime, vraćajući se kući automobilom, Sunčica je išla kraćim putem, kroz polje, kako bi brže stigla, no, upadne u blato i ni makac. U pomoć nesebično uskoči Skočibrk. I bila je to ljubav na prvi pogled! Ali, tu priči nije kraj jer Sunčica je jedinica iz bogate obitelji, a Skočibrk glazbenik iz siromašne obitelji.

Njezinoj majci ta se veza naravno nije svidjela zato Sunčica pobjegne od kuće. A da bi mali miš ipak došao do svoje velike ljubavi, pomogli su i učenici!

Nižim razredima naše škole predstava se jako svidjela pokazavši da ljubav svladava sve prepreke…

Učenici PO Donji Crnogovci obilježili su Dan jabuka radionicom  - Recepti od jabuka.  Marljivo sakupivši recepte od svojih mama i baka za izradu kolača i pita, učenici su zajedno s učiteljicom Štefanijom Milinović u školi čitali recepte razmjenjujući ih pritom. Počastivši se zdravim sokom od jabuka te izribanim jabukama s cimetom i šećerom,  izradili su naposlijetku  i vlastitu dječju kuharicu. 

Dani zahvalnosti za plodove zemlje obilježeni su pak slasnim Slavonskim doručkom. Pripremljeni su za tu prigodu žganci, domaći kruh te jaja s kobasicom i slaninom, a učenici su s užitkom pili i domaće mlijeko.